Europska komisija je još u lipnju prošle godine predstavila svoj prijedlog novog zakona s pravno obvezujućim ciljevima kojima se želi obnoviti europska priroda te poništiti gubici i štete u bioraznolikosti koje nastaju u poljoprivredi, u šumama, u oceanima, ali isto tako i u urbanim područjima. Glasni oponenti su za sada vlasnici šuma koji se brinu o utjecaju zakona na radna mjesta i gospodarstvo, dok NGO aktivisti ističu mnogobrojne pozitivne učinke ovog zakona za zdravlje i okoliš. Valja primijetiti, kako je još nedavno europska administracija uobičajeno bila prozivana za pogodovanje interesima kapitala, a sada se očigledno njezini ekološki odjeli lakše usklađuju s interesima aktivista, stoga se sve češće predstavnici realnog sektora javno žale kako su brigu o šumama unutar EU administracije preuzeli ekolozi.
Međutim, Komisija ističe kako je ekološka situacija u Europi alarmantna jer je oko 81 posto staništa ugroženo ili u lošem stanju, dok ključne vrste poput pčela bilježe kontinuirani pad populacije. Ipak, u Bruxellesu se čuju i glasna upozorenja iz zemalja članica, jer rješavanje ovih ekoloških pitanja istovremeno može rezultirati smanjenjem prihoda za poljoprivrednike i vlasnike šuma. „Zakon o obnovi prirode se ne usvaja zbog prirode, nego se donosi zbog dobrobiti ljudi i usluga ekosustava koje na očigled gubimo“ – objašnjava Humberto Delgado Rosa, direktor tima za bioraznolikost u odjelu za okoliš Europske komisije, dodajući kako se novi zakon odnosi i na šume te na usluge ekosustava. Također, postoje i drugi razlozi, često još vrjedniji i još važniji, stoga moramo pronaći ravnotežu, zaključuje Delgado Rosa.
Zakonski prijedlog predviđa milijarde subvencija svake godine iz proračuna EU-a, uz druge potencijalne izvore prihoda poput stimulacija za sekvestracije (ponore) ugljika, što je dosad bilo slabo korišteno u šumarstvu nekih država članica. Zapravo, EU-ov zakon o obnovi prirode obećava ulaganja od preko 1,8 trilijuna eura, uključujući obnovu staništa poput tresetišta i šuma. Izvršna vlast EU-a je u procjeni utjecaja ovog akta procijenila trošak na 154 milijarde eura, ali ekolozi ističu kako EU treba ići do kraja i kako treba prestati davati poticaje za aktivnosti koje uništavaju okoliš, kao što je bioenergija koja se našla na udaru ekologa i nevladinih udruga. Nije važno daje li EU 100 milijuna eura za zaštitu biološke raznolikosti, ako se istovremeno isplaćuje 5 milijardi eura godišnjih subvencija za bioenergiju, prevladavajući je stav NGO sektora.
Primjena nove regulative može potaknuti pojavu nekih novih troškova uslijed propuštenih prihoda, kao što su smanjeni prihodi poljoprivrednika ili niži prihodi vlasnika šuma, posebno tijekom prijelaza prema održivim praksama koje će se tek implementirati i koje još nisu dovoljno poznate. U praksi to znači kako će zakon EU-a o obnovi prirode neke šumare vjerojatno ostaviti bez posla, a to je nešto što tijekom aktualne rasprave izaziva zabrinutost među vlasnicima šuma. Europska organizacija zemljoposjednika (ELO) je sa svoje strane također ukazala na nedostatak financiranja i potpora za vlasnike šuma kako bi na taj način sačuvali svoju zemlju od negativnih utjecaja i posljedica koje bi se mogle pojaviti temeljem primjene novog zakona EU-a o zaštiti prirode.
Šumarske udruge i asocijacije glasno zahtijevaju da se razrade tržišni sustavi poticaja – za usluge ekosustava koje pružaju šume, poput usluge čistog zraka, filtracije vode, ili ključna uloge šuma kod zaštite od erozije tla, kao i za očuvanje bioraznolikosti. Takve javne ekološke usluge koje proizlaze iz šuma trebaju također biti plaćene javnim novcem, smatraju vlasnici šuma. Zelene stranke istovremeno produbljuju jaz i svojim istupima pomalo plaše šumoposjednike: „Naše upravljanje šumama treba duboku transformaciju prema prirodi, odnosno prema ekološkom upravljanju šumama”, ustvrdila je nedavno Anna Deparnay-Grunenberg, članica Zelenih u Europskom parlamentu, a ozbiljnu raspravu unutar EU-a u ovoj fazi usvajanja prešutno blokiraju nordijske zemlje poput Švedske i Finske, odnosno države članice koje imaju značajnu šumarsku i drvoprerađivačku industriju. U svakom slučaju, u Bruxellesu se očekuje daljnje suprotstavljanje različitih stajališta i interesa u vezi s ovim važnim zakonom.