Finska i Švedska odabrale su različite pristupe provedbi europske Uredbe o obnovi prirode, otvarajući pitanje ravnoteže između zaštite ekosustava i gospodarenja šumama. Dok Finska obvezne mjere ograničava na zaštićena područja, Švedska zadržava obvezu obnove staništa i u gospodarskim šumama, ali uz fleksibilan model nadoknade unutar iste regije.
Nacrt finskog plana ne obuhvaća gospodarske šume, a privatnim vlasnicima prepušta odluku o sudjelovanju u obnovi 30 posto degradiranih staništa do 2030. godine. Drvna industrija podržava plan, ali upozorava na nejasne definicije prirodnih šuma koje bi mogle ograničiti opskrbu pilana. Proširenje mjera smanjilo bi održivu sječu za osam do 15 mil. m3 godišnje. Provedba plana stajat će 1,2 mlrd. EUR godišnje do 2050., od čega bi 900 mil. EUR pokrila država.
Švedska je cilj obnove borealnih šuma do 2050. smanjila s 90 na 80 posto. Industrija to pozdravlja, dok ekološke udruge upozoravaju na slabu zaštitu starih šuma. Isključivanje 1,6 mil. ha šuma iz gospodarenja smanjilo bi ponudu sirovine za osam mil. m3. Obje zemlje konačne planove moraju dovršiti tijekom 2027. godine.