Sposobnost europskih šuma za vezivanje ugljika posljednjih se godina smanjuje, što otvara pitanje buduće dostupnosti drvne sirovine, ali i njezine dugoročne namjene. Prema podacima Eurostata, u 2023. godini u 23 od 24 države članice za koje su dostupni podaci godišnji prirast šuma bio je veći od količine posječenog drva, što je posljedica održivih nacionalnih politika gospodarenja šumama. Najveći višak zabilježen je u Rumunjskoj, Švedskoj i Poljskoj, dok je jedino u Estoniji sječa premašila godišnji prirast.
Međutim, odnos prirasta i sječe drvne sirovine ne pokazuje cijelu sliku. Europske šume sve su više izložene sušama, požarima, olujama i napadima štetnika, zbog čega se njihov kapacitet vezivanja ugljika značajno smanjuje. Novo modeliranje istraživača sa Sveučilišta u Kopenhagenu i francuskog Laboratoire des Sciences du Climat et de l’Environnement pokazuje da bi između 13 i 18 posto europskih šuma do 2030. moglo postati neto izvor ugljika, ovisno o scenariju.
Istodobno raste važnost proizvoda od posječenog drva. Prema modelu, količina ugljika pohranjena u njima mogla bi se između 2010. i 2030. povećati za 80 posto, dok bi njihov udio u ukupnom ugljičnom ponoru EU-a, zajedno s mrtvim drvom, mogao porasti s 12 na 34 posto. Udio žive biomase u ponoru pritom bi se mogao smanjiti za 58 posto, a tla za 13 posto.
Za drvni sektor zaključak je vrlo važan: sve veći naglasak EU će stavljati na materijalnu uporabu drva i proizvode koji ugljik zadržavaju desetljećima, posebno u graditeljstvu i proizvodnji namještaja. Istodobno se smanjuje prostor za povećanje sječe, dok klimatski rizici dodatno ograničavaju raspoloživost sirovine. Buduća europska politika zato će morati uskladiti zaštitu šumskog ugljičnog ponora s potrebama drvoprerađivačke industrije i proizvodnje biomase.